Mjesec dana života u Nizozemskoj: vrijedi li?

Kad ljudi pomisle na Nizozemsku, obično im na pamet padnu Amsterdam, klompe, tulipani, kanali i vjetrenjače. No, moja priča je drugačija jer sam provela mjesec dana uglavnom u manjim, možda i manje poznatim mjestima, u okruženju koje nije turistički prenatrpano, ali je jednostavno i prekrasno.

Tijekom tog puta i boravka tamo, doživjela sam ovu malu, ali moćnu kraljevinu kroz oči lokalca, a ne samo turista. 

Išla sam autom, s tatom, jer je njemu to bio poslovni put. On se vratio nakon dva dana, ja sam ostala cijeli mjesec. Meni je to bila prilika za mali bijeg od svakodnevice i ispalo je pun pogodak!

Put od Zagreba i noćna vožnja kroz Europu

Krenuli smo iz Zagreba oko 20 h navečer, vozili cijelu noć, uz nekoliko kratkih stajanja za WC, kavu i razgibavanje. U Hrvatskoj je bila prava ljetna vrućina. Temperatura je prelazila +35°C, sparina je pritiskala, a gužva u gradu je bila velika. Vožnja u takvim uvjetima nije bila laka, ali noćna hladnoća, iako relativna, ipak je olakšavala put. 

Ruta je vodila preko Slovenije i Njemačke, s noćnom vožnjom po beskonačnim njemačkim autocestama. Negdje usput, rano ujutro, prošli smo blizu Frankfurta u blizini hotela Hilton i aerodroma. Pokušavala sam uhvatiti fotografiju aviona koji je uzletio tik iznad ceste, no nisam uspjela, pa sam zabilježila samo hotel Hilton. I to je zapravo jedina "njemačka" uspomena s puta.

Do Rotterdama ima oko 1300 kilometara. Stigli smo oko podneva sljedeći dan. (Pre)Umorni, ali sretni da je gotovo. Put je dug, no autoceste i odmorišta su odlični, promet teče, i kad je dvoje odraslih u autu s istim tempom, sve se da.

U Nizozemsku smo ušli kroz jug, nastavili prema Rotterdamu, zatim do Scheveningena. 

Vjetrenjače su jedan od neprepoznatljivijih simbola i možeš ih vidjeti diljem zemlje: usred polja, uz rijeke, pa čak i na rubovima gradova. Nekada su služile za mljevenje žita, ispumpavanje vode i druge zadatke vezane uz poljoprivredu, a danas su mnoge pretvorene u muzeje ili zaštićene kao kulturna baština. Posebno slikovito djeluju kada ih vidiš usred zelenih livada, u tišini, kao čuvari nekih prošlih vremena, pa su nas na ulazu u zemlju vjetrenjača, naravno dočekale upravo one!

Rotterdam, moderni grad na rijeci

Rotterdam nas je dočekao s vedrim, ali svježim vremenom, s temperaturom oko 18-20 °C. Grad je poznat po modernoj i nekonvencionalnoj arhitekturi. Visoke zgrade, ravne ulice i osjećaj urednosti i organizacije.

Samo vožnja kroz centar pokazala je kako se ovdje ulice i trgovi održavaju besprijekornim, a ljudi se ponašaju pristojno i mirno. Odsustvo gužve i nervoze bilo je osvježavajuće nakon užarene Hrvatske. 

Scheveningen i prazna plaža sa hladnim morem 

Nakon obavljenog posla u Rotterdamu krenuli smo u 27 km udaljen Scheveningen, drugim poslom, a zatim smo napravili đir i popili kavu uz poznatu plažu uz more, koja je jedno od omiljenih izletišta. Unatoč kolovozu, temperatura je bila niska, more hladno, oko 18°C, a plaža gotovo prazna. Samo se hrabri kupaju u hladnom Sjevernom moru, dok ostali uživaju u sunčanju, šetnjama šetnicom uz povjetarac i šum valova, puštanju zmajeva i raznim sportskim aktivnostima.

Bili smo poprilično izmoreni od dugog noćnog puta, pa sam zaboravila fotografirati te prve dojmove. Jednostavno smo htjeli uživati u trenutku i predahnuti.

Barneveld, moj privremeni dom

Većinu vremena provela sam u Barneveldu, malom, ali živom pitoresknom gradiću s oko 30.000 stanovnika u pokrajini Gelderland.

Barneveld je mjesto gdje sam doživjela stvarni život. Ulice su popločane, čiste, pune cvijeća, a na svakom uglu jasno su označene biciklističke staze. 

Bicikl je ovdje kralj prijevoza. Ljudi voze bicikle u svim vremenskim uvjetima.

Voze ih klinci, bake, poslovnjaci u sakou. Kiša, vjetar, nema veze, vozi se. 

I sve funkcionira. 

Ideš na posao, u trgovinu, po dijete, na ručak - ideš biciklom!

Nizozemska je inače zemlja s više bicikala nego ljudi! Ima oko 18 milijuna bicikala za otprilike 17 milijuna stanovnika! Biciklizam je zaista neizostavan dio svakodnevnog života, što se i vidi na svakom koraku, a Nizozemci godišnje na biciklima prijeđu oko 15 milijardi kilometara, što je kao da su preko 375 puta obišli Zemlju!

Ono što me najviše iznenadilo je tišina.

Nema žurbe.

Nema buke.

Poseban mi je dojam ostavio dvorac Schaffelaar i park oko njega. Prekrasno mjesto za šetnje i odmor. Uređen travnjak, staze, klupe, mir, idealno za predah.

Tamo šetaju psi, parovi, mame s kolicima i naravno - bicikli. Dvorac izgleda kao iz bajke, a koristi se za vjenčanja i razna događanja. 

Sve zatvara u 18 h, kafići, trgovine, čak i fast food. Ako ti se u 19 h pije kava, piješ ju kod kuće. A navečer… tišina. Druženja su kod njih bazirana na vikend, odlazi se u klubove i kina, tako da nema potrebe za višesatnim ispijanjem kava radnim danom.

Grad je poznat i po peradi, odnosno uzgoju kokoši nesilica, što je vidljivo u javnom prostoru kroz kipove pilića i tematske skulpture, kao i na glavnom trgu.

Krajem kolovoza, taman za vrijeme dok sam tamo boravila, održavao se Ballonfiësta, festival balona na vrući zrak, jedna od najvažnijih manifestacija u gradu.

Više od 30 balona u različitim oblicima, uključujući životinjske i popularne likove, svakog predvečerja polijeće iznad dvorca Schaffelaar. Atmosfera je opuštena, obitelj je tu, ljudi piju kavu i gledaju nebo koje se šareno puni.

Stil života i običaji

Najviše me fasciniralo koliko svi pričaju engleski. I stariji i mlađi, i blagajnici i vozači. Statistike kažu da skoro 90% stanovnika priča engleski, što kao stranac, svakako primijetite, a i značajno vam olakšava snalaženje.

Ljudi su uljudni, nenametljivi, pristojni. Nitko ne gura, ne trubi, ne prekida. Poštuju red, prostor i druge. 

Sve je nevjerojatno čisto, ulice bez smeća, dvorišta pokošena, živice podrezane, a ako ne održavaš svoj okoliš - dobivaš kaznu. Da, stvarno. Sve izgleda kao iz kataloga. I nitko se time ne hvali, to im je standard.

Barneveld ima onaj klasični nizozemski šarm ciglenih kuća s velikim prozorima, precizno popločene staze, bicikli apsolutno svuda, i krajolike koji izgledaju kao screensaver. 

Doslovno. 

Kravice pasu po travnjacima odmah uz cestu. Nitko ih ne gleda, osim mene. Upravo ta svježa i kvalitetna trava na pašnjacima daje mlijeku posebnu aromu i kvalitetu, što se direktno odražava na okus i teksturu njihovih poznatih sireva poput Goude i Edama, koji su cijenjeni diljem svijeta.

Kad smo kod sireva i pašnjaka, moram spomenuti i još jednu nizozemsku ikonu, a to su klompe. Nekada su se ove drvene cipele nosile u ruralnim dijelovima radi praktičnosti, zaštite i izdržljivosti, no danas su postale pravi suvenir hit. Možete ih vidjeti u svim mogućim oblicima, od stvarnih nosivih do mini verzija kao privjesci, ukrasi za zid, ili dekoracije u suvenirnicama i štandovima. 

Meni su simpatične i mini klompe na privjesku koje su me podsjetile da i turistički klišej ima neki šarm. 

Lokalna hrana i cijene

U Nizozemskoj se jede uglavnom jednostavno, a cijene su me ugodno iznenadile jer su niže nego u Hrvatskoj, kao i cijene npr. odjeće i kućnih potrepština. Najniže plaće su iznosile cca 1200 eur, otprilike, kao i mjesečna najamnina stana, dok je za režije potrebno izdvojiti oko par stotina eura mjesečno. Vlasnik nekretnine gotovo nije nitko, svi su u dugoročnom najmu državnih stanova.

Hrana? Ništa pretjerano egzotično. Dosta se jede kod kuće. U dućanima vlada red i ponuda je solidna, ali ne pretjerana. 

Sirevi su, naravno, kako sam i spomenula, njihovi specijaliteti i stvarno su jako dobri! Ogromna ponuda, svi ih jedu, u sendvičima, kao snack, uz vino, uz čaj...

Fast food klasik, osim krumpirića je frikandel (ne pokušavaj saznati što je u njemu 😉) i patat oorlog - pomfrit s majonezom i kikiriki umakom. Ne zvuči privlačno, ali funkcionira. 

Piletina se tamo jede više nego kod nas, na sto načina, pržena, u woku, s curryjem, u pecivu, uz rižu. 

Piće? Voda iz pipe, pivo lokalno, kava da, ali slaba. 

Ono što mi je bilo zanimljivo je koliko mliječnih proizvoda konzumiraju. Puno više nego na cijelom Balkanu, rekla bih. Zbog sunca kojeg rijetko vide, konzumiraju mlijeko i sir radi nadoknade D vitamina, i to svaki dan. 

Za desert se jede stroopwafel, tanki vafl punjen karamelom, idealan je uz kavu. 

Izleti u Ede, Apeldoorn, Arnhem i Notdorp

Iz Barnevelda smo išli i na izlete u okolna mjesta s predivnim krajolicima, mirnim kanalima i simpatičnim nizozemskim kućicama. Sve je izgledalo kao na razglednici, ali stvarno je tako. Tijekom tih izleta nisam puno fotografirala jer sam željela u potpunosti uživati u miru i ljepoti tih mjesta, a dio vremena provela sam i u druženju s rodbinom i poznanicima, pa jednostavno nije bilo prilike za fotografiranje.

Svugdje se ide biciklom, ljudi imaju vremena za pozdrav i nitko ne izgleda previše umorno. Kao da je stres kod njih pod nekom kontrolom. 

Posjetila sam i Ede, Apeldoorn, Arnhem i Notdorp.
Ede je tiho, uredno mjesto, idealno za šetnju i kratki boravak.
Apeldoorn me iznenadio veličinom. Prostran, s puno zelenila i onom "europskom" ozbiljnošću. Tamo se nalazi i kraljevska palača Het Loo (u koju nisam stigla, ali okruženje je impresivno).
Arnhem je bio nešto užurbaniji, ali i dalje jako kulturan i "na mjestu".
Notdorp, manji gradić blizu Rotterdama, bio je tih, miran i predivan, idealan za život, reklo bi se. 

Sve je blizu i povezano jer vožnja između gradova traje 15 do 45 minuta. Vlakovi su točni, biciklističke staze svuda, a promet se odvija bez stresa. 

Den Haag i povratak kući

Den Haag, odnosno Haag, posjetila sam tek na kraju, pri povratku kući. Osim što je politički i administrativni centar Nizozemske, dom je i nekih od najvažnijih međunarodnih sudskih institucija, uključujući Međunarodni sud pravde (ICJ) i Međunarodni kazneni sud (ICC), što gradu daje status svjetskog centra pravde i mira. Nisam se zadržala predugo, ali grad ostavlja dojam ozbiljnosti, urednosti i tihe moći. Grad odiše ozbiljnošću i urednošću kroz široke avenije, suvremene zgrade i visoku razinu organizacije.  

Vincent van Gogh, jedan od najpoznatijih nizozemskih slikara, iako je veći dio poznatih djela stvorio tijekom života u Francuskoj, značajan dio proveo je upravo u Haagu, a u Amsterdamu se nalazi muzej koji čuva najveću zbirku njegovih slika i crteža.

Vrijedi li živjeti i posjetiti Nizozemsku?

Provela sam mjesec dana istražujući Nizozemsku kroz perspektivu domaćih ljudi i shvatila da ova zemlja nudi mnogo više od poznatih simbola poput tulipana i vjetrenjača. Život ovdje odiše mirom, urednošću i posebnom kulturom poštovanja, što ju čini idealnim mjestom za onoga tko traži kvalitetu života.

Iako sam išla u potrazi za bijegom od svakodnevice, otkrila sam zemlju u kojoj vlada sklad i ravnoteža, gdje ljudi cijene mir i red bez nepotrebnog stresa.

Sigurno bih se željela vratiti, te idućom prilikom posjetiti živopisni Amsterdam, grad prepun muzeja, kanala i posebnog duha koji još nisam stigla upoznati.

Ako planiraš posjetiti Nizozemsku i trebaš ideje što raditi, pogledaj preporučene aktivnosti ispod!