Iskustvo i savjeti za putovanje u Pompeje, Napulj i Orvieto

Pompeji su jedno od onih mjesta o kojima svi nešto znamo iz udžbenika povijesti, ali tek kad dođeš tamo shvatiš koliko je to zapravo stvarno. 

Grad koji je nestao u erupciji Vezuv 79. godine i ostao zatrpan pepelom više od 1600 godina, danas izgleda kao da je vrijeme samo stalo. 

Vulkanski oblak pepela, kamenja i plinova uzdigao se visoko u zrak, a zatim se srušio na okolna područja. Erupcija je bila toliko snažna da je u nekoliko sati izbrisala cijeli grad.

Prvi dojam Pompeja

Nakon obilaska Rima, o čemu više možete pročitati ovdje, došao je red da istražim i Pompeje, najpoznatije arheološko nalazište u svijetu. 

Natpis "Tempus, vita" (lat. vrijeme je život) na ulazu u Pompeje služi kao podsjetnik na to kako je život u Pompejima naglo prekinut i kako je vrijeme, u ovom slučaju, bilo ograničeno i nepredvidivo, naglašava kontrast između života koji je nekada tekao gradom i smrti koja je zadesila njegove stanovnike.

Grad je postao svojevrsna vremenska kapsula, koja je zamrznula trenutak u povijesti i omogućila nam da vidimo kako su ljudi živjeli u to vrijeme.

Posljedice erupcije bile su katastrofalne. Tisuće je ljudi poginulo, a gradovi su bili potpuno uništeni. Pepeo je zatrpao sve, od kuća i trgovina do umjetnina i ljudskih tijela. S vremenom su zatrpani gradovi zaboravljeni i prekriveni zemljom, a njihova lokacija je ostala nepoznata sve do slučajnog otkrića u 18. st. 

Ako planirate izlet u Pompeje iz Rima ili Napulja, ovo je jedna od ruta koju bi trebali razmotriti. Možete rezervirati vođeni izlet na linku ispod i dobiti detaljne informacije o cijenama i terminima. 

Pompeji su bili živahan rimski grad s razvijenom trgovinom, umjetnošću i arhitekturom. Stanovnici su živjeli u kućama različitih veličina, od skromnih do raskošnih vila. U gradu su se nalazile terme, kazališta, bordel, trgovine i brojne druge javne zgrade.

Svakodnevni život u Pompejima bio je sličan životu u drugim rimskim gradovima. Ljudi su se bavili poljoprivredom, trgovinom, obrtništvom, dok su neki bili zaposleni u javnoj službi. U slobodno vrijeme su se okupljali na trgovima, posjećivali terme, gledali predstave u kazalištu ili se natjecali u sportskim igrama. 

Što vidjeti u Pompejima? 

Pompeji su slučajno otkriveni u 16. st. tijekom građevinskih radova. Međutim, tek u 18. stoljeću su započela sistematska arheološka iskopavanja i od tada se kontinuirano provode.

Zahvaljujući vulkanskom pepelu koji je sve konzervirao, danas imamo nevjerojatan uvid u život Rimskog Carstva. Iskopi su otkrili dobro očuvane zgrade, umjetnine, čak i otiske tijela ljudi i životinja koji su poginuli tijekom erupcije, što je svakako jedan od zadivljujućih, ali i zastrašujućih prizora.

Moram priznati da sam ostala zaista fascinirana raznim artefaktima, mozaicima, ulicama, pa čak i kostima stanovnika Pompeja. Prizori poput odrasle osobe koja sjedi i grli malo dijete sigurno nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. 

Reljefi falusa su bili česta pojava u Pompejima i nalaze se na kućama, javnim prostorima, trgovima, termama i raznim predmetima svakodnevne uporabe, kao npr. amforama i sl. 

Falus je bio povezan s bogom Prijapom, bogom plodnosti i poljoprivrede, koji osigurava dobru žetvu, zdravlje stoke i prosperitet. Vjerovalo se da falus ima moć otjerati zle duhove i uroke, stoga su se reljefi falusa često postavljali na ulazne vrata kuća, štala i drugih zgrada. 

Falus je također bio ikona seksualnosti i muške moći. Pompejci su očigledno imali opušteniji stav prema seksualnosti nego što je to danas uobičajeno u zapadnoj kulturi, te su za njih, više od pukih seksualnih prikaza. 

Iako se na prvi pogled mogu činiti vulgarnima ili čak šokantnima, oni su u kontekstu antičkog svijeta imali dublje značenje, pa se i danas tako na ulazu u Pompeje među brojnim suvenirima nalazi i štand na kojemu je glavni suvenir - Falus!

Erupcija Vezuva i sudbina Pompeja postali su popularna tema u književnosti, filmovima, televizijskim serijama i video igrama.

Sve u svemu, jako zanimljiv presjek dijela povijesti, lokacija svakako vrijedna posjeta i divljenja.

Radno vrijeme i ulaznice pronađite na linku.

U blizini smo, nakon obilaska Pompeja, u jednom lokalnom restoranu pojeli i pravu pizzu napoletanu, s obzirom na to da se Pompeji nalaze nedaleko Napulja, od kuda se vjeruje da potječe pizza. 

Pizza ovdje zaista ima poseban okus. Tanka je, jednostavna, baš lokalni stil koji se razlikuje od igdje gdje drugdje.

Susret s Napuljem

Nakon Pompeja i pizze, stižemo u obližnji Napulj, treći po veličini talijanski grad u kojem provodimo nekoliko sati. Osnovan je kao grčka kolonija u 8. st. pr. Kr., a izvorno ime mu je bilo Neapolis, što na latinskom znači "novi grad".

Ulice su uske, pune malih trgovina, štandova, kafića i restorana. 

Mirisi hrane, kave i buka motocikala miješaju se u nešto što je na prvu kaotično, ali zapravo ima neki svoj red.

Promet je priča za sebe. Pravila kao da su samo prijedlog. Skuteri prolaze gdje stignu, trube se stalno, ali nekako sve funkcionira.

O Napulju se često priča da je izrazito prljav grad, no možda nismo ni posjetili takve dijelove grada, ili jednostavno nismo obraćali pozornost na to, pa tu "činjenicu" ne bih baš mogla potvrditi. Rekla bih, ništa prljavije nego u nekim drugim (dijelovima) većih gradova.

Napulj je pun kontrasta. Na jednoj strani imaš malo zapuštene fasade i kaotičan promet, a već iza ugla prekrasne trgove, crkve i detalje koji ti zapnu za oko. Nije "lijep" na prvi pogled, ali ima energiju koju ili zavoliš ili ne. 

Grad je sirov. Nije sređen za turiste, i možda je baš zato zanimljiv. 

Grad je inače kolijevka pizze, koja je postala zaštitni znak Napulja jer su je siromašni stanovnici pripremali kao jeftin obrok, tako da je kuhinja još jedan od razloga zašto morate posjetiti Napulj. 

1889. g., kraljica Margherita posjetila je Napulj i probala pizzu, a najpoznatija verzija, pizza Margherita, nastala je u njezinu čast od sastojaka koji su predstavljali boje talijanske zastave: rajčice, mozzarella i bosiljak. 

Pizza Napoletana (Napuljska pizza) je zaštićena oznakom zemljopisnog podrijetla u EU, a umijeće napuljskih Pizzaiola  (pizza majstora) upisano je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine.

Osim pizze, u ovome kraju su na tanjuru vrlo popularne i tjestenine, riba, morski plodovi... mediteranska hrana! 

Što vidjeti u Napulju?

Znamenitosti koje grad nudi su brojne. Od Castel Nuovo, tvrđave na obali, do Palazzo Reale, nekadašnje kraljevske palače, te katedrale Cattedrale di Santa Maria Assuntas (Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije) ukrašene bogatim mozaicima i relikvijama. 

U Napulju se nalazi i arheološki muzej koji čuva blaga iz Pompeja i Herkulaneja. Povijesni centar grada je pun palača, crkava i drugih povijesnih građevina koje su pod zaštitom UNESCO-a.

Jedna stvar koja me baš iznenadila je Metro Toledo koji se često spominje kao jedan od najljepših u Europi, i stvarno, neke stanice izgledaju kao male umjetničke galerije. Čisto, uređeno i potpuno suprotno onome što bi očekivala nakon kaosa na ulicama. 

Prošetali smo bučnim ulicama starog grada, popili kavu na jednom malom trgu i upili atmosferu ovog grada, te se vraćamo na spavanje u Rim.

Ako dolazite u Napulj u samostalnom aranžmanu, detalje oko posjeta pronađite ovdje. 

Grad stvarno živi vani, punim plućima. Ljudi pričaju s balkona, djeca trče po ulicama, rublje visi iznad glave... Nema puno filtriranja, sve je nekako sirovo i stvarno. 

Orvieto 

Zadnji dan, nakon doručka krećemo prema simpatičnom gradiću Orvieto, koji se smjestio na vrhu vulkanske stijene, a do kojeg smo došli uspinjačom. 

Usred grada se nalazi predivna gotička katedrala, Duomo di Orvieto, poznata po svojim mozaicima, skulpturama i freskama, kao npr. poznati "Posljednji sud" Benozza Gozzolija, te freska koja prikazuje đavla prerušenog u Isusa, što je vrlo neobičan i intrigantan motiv.

S vrha Torre del Moro pruža se zadivljujući pogled na okolnu dolinu i slikovite brežuljke Umbrije. Ulaznice i radno vrijeme provjerite ovdje. 

Ovakav prekrasan panoramski pogled možete imati i ako se popnete na tvrđavu Fortezza dell'Albornoz.

Šetnjom uskim kamenitim ulicama okruženim srednjovjekovnim kućama, pronaći ćete brojne male trgovine i radnje koje nude širok izbor suvenira, ručno rađenih proizvoda, keramiku, lokalne delicije, sireve, tjestenine, med, ulja, tartufe... Naravno da smo uzeli nekoliko vrsta sireva za kući.

Ispod Orvieta se nalazi mreža podzemnih špilja, tunela i cisterni koje su se koristile za opskrbu vodom u prošlosti, ali i kao sklonište za stanovnike u slučaju opsade. Izgrađeni su u etruščansko doba, a kasnije prošireni i korišteni tijekom rimskog razdoblja.

Danas su otvoreni za posjetitelje, a više o tome pronađite ovdje.

Nakon obilaska smo se počastili sladoledom na glavnom trgu.

Mali, miran i baš ugodan nakon svega što smo prošli prethodnih dana, naročito nakon Napulja, a koji me jako podsjetio na naš Grožnjan.

U popodnevnim satima krećemo natrag prema Hrvatskoj.

Savjeti koje bih voljela da sam znala prije puta

Posjet Napulju, Pompejima i Orvietu, kao i Rimu, ne bih preporučila za vrijeme ljetnih mjeseci jer je zaista prevruće, osim ako uopće nemate problem sa vrućinama, no kada god ih odlučite posjetiti sigurna sam da će vas oduševiti.